TEHTNICA ALI METER

Stojim na tehtnici, digitalni, grozljivo precizni.

Meri tudi na decimalke. Žena mi mimogrede reče:

Dieta,  dieta!, in ne počaka da sliši odgovor

Kakšna dieta? Jaz vendar pišem pesmi. Mar obstaja močnejša dieta?

Nič več ne požiram,le prežvekujem kot krava,

Praviloma izpljunem, vedno tisto najtežje.

Prenasitil sem se okusov

In gledam – spet kaže isto številko kot vedno.

Pet in osemdeset kilogramov in …In kje je moja pesem?

Ker ravno malo prej, še pol ure ni minilo od takrat,

Je prišla iz mene. Lahko bi prisegel na čas prostora,

Da je bilo lažje. Tako meni kot telesu in njej in nam vsem.

Bilo je lažje za cel roman v nadaljevanjih, za trilogijo zločina.

Lažje za skoraj deset tomov ruske tragedije.

In še zraven za eno kratko zbirko zgodb iz Južne Amerike.

Za starca in morje in sto let in sam in z vsemi skupaj…

Vse je odnesla seboj, ko je izstopila. In kaj…

Tehtam se, gledam na tehtnico in…Nič.  Vsakič ista številka.

Pet in osemdeset kilogramov in ….In kje je moja pesem?

Kam je izginilo to olajšanje po njenem rojstvu?

Ali je to le privid številk iz črk?

Tolažim se mislijo kako je velikim. Velikim pesnikom,

Ko se od njih odtrga neka velika pesem. Orjakinja.

Kako šele oni prenašajo nemerljivost tako velike

Telesne izgube? Ali se to mogoče meri z grami?

Mogoče s centimetri? 

Žena,kje je moj meter!?

=========================================

VAGA ILI METAR

Stojim na vagi, digitalnoj, jezivo preciznoj.

Mjeri iza zareza. Žena u prolazu kaže mi:

Dijeta,  dijeta!, i ne čeka da čuje kad odgovorim

Čega?Pa ja pjesme pišem, zar postoji jača dijeta?

Ne gutam više ništa, samo kao krava preživam,

Uglavnom ispljunem, i to uvijek ono najteže.

 Presitio sam se okusa

I gledam-opet isti broj pokazuje kao i uvijek.

Osamdeset i pet kilograma i …I gdje mi je pjesma?

Jer eto, maloprije, ni pola sata nema kako je…

Izašla iz mene. I mogao bi se zakleti u vrijeme prostora

Da je bilo lakše. I meni i tijelu i njoj i svima nama.

Bilo je lakše za čitav roman u nastavcima, trilogiju zločina.

Skoro pa lakše za deset tomova ruske tragedije.

I još jedna kratka zbirka priča iz Južne Amerike pride.

I starca i more i sto godina i sam i sa svima skupa…

Sve je odnijela sa sobom kad je izašla. A evo…

Gledam u vagu, mjerim i…Ništa. Isti broj svakog dana.

Osamdeset i pet kilograma i ….I gdje mi je pjesma?

Gdje se izgubila ta lakoća poslije njenog stvaranja?

Ili samo umišljam brojeve slovima?

Tješim se kako je velikim. Velikim pjesnicima

Kad od njih se odlomi  neka velika pjesma. Pjesmetina.

Kako tek oni podnose nemjerljivost tako velikog

tjelesnog nedostatka?Ili se to ne mjeri gramima?

Možda centimetrima? Ženo, gdje mi je metar!?