Nadisala se tišine i
Napjevala mraka.
Puštala da milosrđe strada
U tamnici čekanja
Na užegli spas.
Ali kad je htjela
Namjerno posrnuti
Pred sjećanjem na budućnost,
Na putu nije bilo više ničega
Osim ocvalog izgovora.
Da ne budem preopširna,
Tako se želja postiđeno vratila
U kolijevku.
Kraj.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!