Ni ovoga jutra
Nije izbjegla
Obnavljanje osame
I već je naučila srce
Šta znači nesavladivost
Uginulog vremena.

Popiti šoljicu osmjeha
Na mjestu s kojeg puca pogled
Na neporočnu uvalu
Bio joj je najveći san
Kojeg je praskozorjem
Izvlačila
Iz ledenog kreveta.

Umjesto bedara
Navikla je oči na mokrinu
Dozvoljavajući joj
Da nagriza stubove
Južnog balkona
Na kojem je tvrdoglavo stajala
Čekajući da se vrati
Prvi udisaj žudnje.

Sandra Džananović