Ne metem vječnost.

Čistim prostor.

S perom čačkam nedostižno.

Užas, vidi se čim mahnem,

s pera se ospe...  svašta!

Puna papirna maramica.

Jedna, druga, treća... i puna raka!

S usjecima izgubim najviše vremena.

Ako ih preskočim više puta zaredom,

svašta se nataloži, preplete čvrsto.

Kompaktna masa ne leprša, izleti

baš k'o longplejka iz starog omota

i pukne  pjesma, Sedativus!

Samoterapija za pet minuta, kažem.

Zapravo ne uvijek, kako kada,

ovisno od učinka i dužine leprša

od visine, dubine usjeka do poda.

Kondor preleti kanjon dok trepneš.

Ja sam bagava od zadnjeg pada

s pete prečke labavih ljestava

i već mi se manta od svega, svih

usjeka, procjepa među prislonjenim

ormarima, vitrinama, stolicama,

ladicama, policama...

da divan

i ne spominjem!

Koliko šare u dragocjenosti vremena!

Ne zakačim li se odmah na kazaljke, ode,

i potom cijelu vječnost čistim

zakrčeni prostor. 

breza