
u mojoj kući
otvorene peći kriju
kesten živ
(odavde je uvek teško bilo
pesmu nastaviti)
ne bejaše ni zrake sunca
ni starca sa granjem
da ne boli krov kojeg nema
Sjajno. Brilijantna minijatura.
Pozdrav,
Jagoda
Hvala Vam, Jagoda. Iskreno se radujem što Vam se dopada.
Bravo!!!
Lp, Marko
Brilijantno!Bravo!Ovakve pjesme su rijetkost.Istinski raritet.Vrh.
Moje najiskrenije poštovanje.
Hvala Vam, Marko, na komentaru i poseti.
Lep pozdrav.
Mensure, hvala ti na ovakvom komentaru koji je, za moj mali stihovni pokušaj, velika nagrada. I obavezujući, kao i tvoja (nad)ljudska i svaka druga, bezrezervna podrška u pisanju. Ako te je na trenutak, ova pesma dotakla, ja sam, danas, veoma srećna.
iskreno govoreći nije me dotakla nego oborila s nogu :)..ali važno je da si ti sretna..i mislim da ljudi koji umiju takvu pjesmu napisati jesu i imaju razloga da budu sretni
da ne boli krov kojeg nema ![]()
Fatma,
to si pa mojstrsko izpeljala,
vse prevečkrat se obremenjujemo s stvarmi,
ki nam samo krajšajo življenje, spremeniti pa jih ne moremo.
Čestitam,
KIA
Začne se skoraj kot haiku ali po pridihu liričnosti brahek. Medklic v oklepaju kot poštena, neposredna izjava pesnika, ki išče niti, da jih splete naprej v pesem, in res se ta znova vzpne in se stke v impresijo, ki kljub kratkosti še dolgo odzvanja v bralcu. Čestitam.
Kerstin
Hvala, Klavdija, na čitanju i prelepom komentaru. Iskreno se radujem.
Hvala Aleksandra, hvala na ovako pažljivom čitanju i iscrpnom komentaru. Istinski se radujem što Vam se dopalo moje tkanje.
Komentiranje je zaprto!

Napisal/a: Fatma
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!