sutra je onaj dan
čime počinju sjećanja
s one strane ogledala

mora da je tako

kad kristalna kugla
zamućenom nutrinom
predskazuje sljepilo
za sve što nema boju
razjedrenih dlanova
kojima se relikvija
prinosi platnu
izbjeljenom

od nevjerice

mora da je tako

osiromašeno čekanje
na kojem počiva
tetovaža okrnjene
ruže u cvjetanju
za čije latice je dugo
spreman odar
od iznemoglog sna
što ga odavno oplakujem