moram nešto dati
za oduzetu vrelinu
putevima na koje bacah sjenu
ali do urnebesnih komedija znaju
i suza dovesti besmisleni
pokušaji da se pruži ruka
zatočenima u sopstvenoj praznini

ova slamčica tanka od pera
na koje moje biće
iz dalekog svijeta diše
...
i napokon, želim reći da sam ulični pjevač
i otići zauvijek s pticom na ramenu
moju ruku i ljubav
odveć osobno da ne uzimaju bolni
papirićima od bombona

sjajnim vjetar kad učini oreole
ja samo umoran moram
ovim čudesnim putevima nešto dati

za srneći pogled
nad ovom pobjedom kamena
u vrhu srtijele i srcu labuda

(za njezin osmijeh kojim obasjan bijah)

Mensur Ćatić