Nekad u tebi vidjeh svu finoću,

kad k sebi dizah tvoj sud i dubinu.

Bježeći pred svijetom u samoću

i sam razotkrih vlastitu sudbinu.

Dane mladosti polagah u ruke

svježine jutra. U traženju traga

sve bliže i bliže noćne su muke,

a tvome sjaju već blijedi snaga.

Da li da vjerujem? Crv sumnje rije.

Pjesma je sve tiša i plaho grije,

a splavar ja sam,  sam na mjesečini.

Do mirne luke da li ću naći put?

Dvojbeni su puti, a ja kao prut

samotnjak sam i gubim se u tmini.

Jure Drljepan (JUR)