od oka otkinuta
ponoć
klizi niz ždrijelo metafore
ne pretjeruj
(rekoše dušebrižnici)
nedoumica će rasti
i bez tvog slova u surutki
skidajući maglu
s horizonta omeđenih
spoznajem težinu odgajanja
okovanog razuma
i nespremnost nesuvislih
za učenje hoda
po dlanovima svijesti
oni podnose
samo
probiotičku instant rimu.
Hvala!
Srdacan pozdrav,
Sandra
Kot vrtnarjenje v pesemskem vrtu ;) - neizčrpna tema o prostem in klasičnem verzu, zapisana na humoren, ironičen način - zanimiv je tudi konec pesmi, ki pokaže na druge, (to niso prvi ;), za katere je pesem izenačena z rimanjem besed. Čestitke,
Ana
Hvala, Ana!
Pozdrav! :-)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!