samo sa sobom
naučila sam se sasvim
sasvim dobro nositi
sa svim iskrivljenjima
uglavnom tvrdim
sjećanjem osiromašen
polu zahrđali lanac
oko vrata klanja se
kolutovima živog pijeska
što usisavaju
otekle gležnjeve
i još više od toga
spremna sam
da se odučim
navikama robovati
ocrnjujući kristale
tamo neke dobrobiti
bjeline na izdisaju
prostodušno
isjecajući
kvadrate neba
na okorjele fleke
munjama oblikovane
kao lukovima obrva
kad pratih putanju
poleglih tinjalica
noći u nagrizanju
mraka, mraka, mraka
sasvim dovoljno je
i previše
tišine kad zaškripi
brojanicom vremena
(što je iscurila)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!