Otvaram vrata očima
razgovarajući s vjetrom
samo tako
ja umijem
praviti razdjeljak
među trepavicama
kad ojuži
i sivo postane
kap prozirnosti
ispuni me
u mreži oblaka
raspustim misli
provjetrene
što će popuniti
zamišljeni pločnik
rasutim koracima
otresitog
minuta šutnje
u čast tamo nekim
oborenim kapcima
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!