dan me otkriva

na klupi šetališta

dok kaskade bistrice bruje

dobrojutarnji pozdrav

planinskih voda

iskre se pljuskom pale

na valićima uznemirene rijeke

i skakuću oko nogu vitkih čaplji

i divljih pataka

što odnekud poraniše

po rane zalogaje jutra

tamo na rubu stjenjaka

divokoze

otvaraju oči planinskom nebu

utiru melem u rasparan

pogled

u vulkan sunca

vrisak stijena

punim plućima udiše

visinu svijetle lave sa istoka

što svojim dahom gasi svijeće

žmirkajućih zvijezda

u meni se još inate

zatvorena vrata

zagrnute zavjese

i tvoje oči što kroz njih naziru

izdisaje probdjevene noći

i prve tragove

neizvjesnog dana

Jure Drljepan (JUR)