Koliko mi je poznato, korijenje je sposobno

prerasti veliku površinu.

Uvuče se i u najužu pukotinu.

Osjećam ga u volumenu svojih izbrazdanih dlanova.

Seže i u sjećanje na mamine dodire.

Ali u gradu Ni-Gdje korijenje se ne vidi.

Tamo u zemlju rastu grane

koje se gomoljasto razrastaju ispod površine.

Vrtlari šišaju debla

a koru nude siromasima.

U gradu sam čistačica magle.

Vi ne znate koliko livada dječjih ožiljaka sam očistila,

ni u koliko pješčanih igrališta sam sipala osmijehe

da su posrćući koraci pronašli pravi put.

Tu sam rasla.

U mladosti sam bila pripravnica

na dugim tračnicama propuhanim od brzine.

Ali vlakovi se tamo nisu zaustavljali i posla nije bilo.

Premjestili su me na prometne ulice.

U tom kaosu pokretnih tijela

desi se da mi ponetko zaustavi korak,

jer mu okrećem leđa.

Tada zastanem i zagledam se u izložbe.

U odsjaju njihovih stakala otkrivam

da je sve naokolo puno prljavštine.

Požuriti moram jer oblaci bujaju

a u mračnim ulicama teško obavljam svoj posao.

Može se desiti da mi netko zakači udicu u oko

pa više neću vidjeti tu nečistoću.

Možete li zamisliti da više neću osjećati ni svoje korijenje.

Jure Drljepan (JUR)