mile,
jedine moje!

čudna su ovo vremena,
kad nas ni bogovi ne mogu zaštititi
od uspaljenih staraca
što trče sazvježđem bika,
tražeći svježe meso za rađanje
novih padalica

i kad se od dva mraka
bira onaj s najdužom ponoći
(pogledajte, mile moje,
zet sizif jos gura kamen!)

zato,
ne uzmite mi za zlo
što odlučih da ponovo ispletem kosu,
i tako skrivena vas napustim i pokušam naći
mjesto za sebe u drugoj galaksiji.
sebično i umišljeno tvrdim
da će mi tamo pletenice biti konopci za spas
odbjeglim lavovima i ponekoj djevici
i bedra biti otvorena
samo odabranom
zeusu.

Sandra Džananović