Od bezbroj kišnih noći
pamćenje na jednoj nagnuto je
kad svira bura kroz kosti
krhke i bijele kao slika galeba
zastala iza morskih vjeđa, iza sna
Lebdim tada drhtavo i bešumno
privijen uz čežnju nad bijelim
tek opranim krilima rublja
iznad sunca nasmijanim
Neosupnut i neizmišljen
znam da su kišne noći daleko
iza
i ispred
naglog mlaza plavila
jedne jedine kapi koja pleše
koja me doziva kroz supstrat
beskonačnosti, s bjeline puta
u mom oku, snu mome nasmijana
Od bezbroj kišnih noći
pamćenje na jednoj nagnuto je
Gdje ću ga ugostiti
Ne zbog stihova, ni zbog praha
prosinačkog, ni zbog
svijetlih leptira u dnu suze
već zbog smrtnika u meni
Krasne slike, što se suptilno pretaču jedna u drugu...da bi jasnošću i bleskom u trenu označile sve dimenzije noći i jednu jedinu, sopstvenu...duboku i široku - dimenziju bola.
Jako lepo, Mirko.
lp, Jagoda
Godi i lijepo je čitati takve dojmove, naročito kad se pjesma do tančina ispriča od strane čitaoca.
Hvala i lijep pozdrav, Jagoda
Ves čas se bralec sprašuje, katera dimenzija je tista, ki lahko eno noč loči od nepreštevnih drugih? In konec (smrtnost) nas povsem prepriča. Kot je že napisala Jagoda, je pesem subtilna slika te posebne noči. Čestitke,
Ana
Hvala na čitanju. Dirnut sam komentarom.
L.p.
mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!