dan me ne osjeća

u njemu sam samo jedan mali djelić

jedinica u cijelom kaosu koji se gomila

u njegovom trupu

pa se rasteže potencira i deblja

u sutra

dan me ne vidi

previše je toga

natrpano nabijeno našopano

u njega

danu se neću ni obraćati

ne odgovara mi

personifikacija ne dolazi u obzir

ne mogu mu reći TI

dan

je samo ugrušak vremena

u kojem lovim svoje sekundice

ako poneku nježno usvojim

ili je bezosjećajno pregazim

možda joj pobjegnem

ovjekovječim je

uzmem samo za sebe

ili utrem u rasporke

na nikada iznošenom odijelu sjećanja

na kraju

tik pred noć kažem

hvala

dan se meni

nikada nizašto ne zahvali

dan je bez snage

a ja sam bez nade

noć je drugačija

noć i ja žmirimo zajedno

Jure Drljepan (JUR)