Ja ostajem ja, premda nisam isti.
U meni još bore se svijeta dva:
u prvom Cezar palac dolje svrće,
u drugom ludi poganin viče: "JA!"

Napuštam stih i one sitne rime
odsjaj svijeta što nižu u finoću.
Postajem star, pijan, dosadan i siv...
Strt u srcu - zahvalan za sljepoću!

I sad vas gledam, šahovske figure,
što čekate da vas pomaknu prsti
dok tiho broje vaše prazne ture!
 

Ali znam da gore mi biti neće,
k'o kad u meni dijete se krsti,

što bez prave nužde u starost kreće.

Jure Drljepan (JUR)