Smrt je stigla uz zaglušljivu buku.

Imala je zadah na benzin.

Čeličnim zubima se zarezala u tijelo,

čupala je traheide,

sve do njegova pada.

Odvukli su ga u grad,

na glavnom trgu zabili v beton,

svezali s svjetlećom treperećom žicom,

opteretili plastikom, obojili šišarke

i  još na druge načine skrnavili njegovo tijelo…

…dolazili su gledati kako odumire.

A drvo se sa zadnjim ostacima

života povuklo u svoju mrklinu

i sjećalo se:

hridi, gdje se stoljeće odupiralo vremenu,

svoje patuljaste susjede smrčike,

vjetra u krošnji, cvrkuta ptica

a zatim je plakalo,

plakalo

za svojim korijenjem.

Jure Drljepan (JUR)