onoj koju poželim,
kada mi mlečni
put u pesmi
zanoći
pa utihnu šapati
ptica iza ponoći
zbog trica i kučina
potčinjene mesečine
u danu
usvojenom
pre nego što sine
za kamen poražen
ne rečju, već zimom
zbog cveta
bez mira
sa tučkom i prahom
za koprivnjak misli,
unutrašnjost snu,
koga ću
na pričešću
predati plamenu
Rahločutna in nežna, slikovita in zibajoča, kot uspavanka, ki pa prebuja predstave, razmisleke ... kaj, če potemni mlečna cesta in potihnejo ptice, kaj bi si takrat želeli? Kašno ime bi imela naša želja? Čestitke,
Ana
Izuzetno mi prija ovaj Vaš komentar, Ana! Suptilno je dotakao srž mog osećanja
koje sam pesmom pokušala reći. Hvala :)
lp, Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!