osamnaest minuta
koliko je to zapravo
u odnosu na kad i ako
više od sigurno
manje od možda
ali sasvim dovoljno
precizno da

vrijeme mjerim
zgusnutim akordima
tebe u sebi
putem klatna jutrom
što me lijepi
satvoreno iskrenošću
i uvijek tako

počinje baš sada
kroz prepoznate
buduće stope
širinom neprocjenjive
za svako sutra najljepše

i još puno ljepše

od bilo kojeg budućeg
puta kojim hodimo
jer jedini je
ispravan potpuno
u koji se kunemo
pružajući sebe
nad bezdanom

dok se podupiremo
očima otvoreni

Danja Đokić