U praznom prostoru sjećanja
i vrtuljku obraćanja
noćas ista nezaboravljena melodija
i neka druga ja…
Bolna praznina roditelja, prijatelja,
profesora - svijeta
kao bezimena, bezšumna letjelica
nosi me u vrijeme mladelačkih ljeta…

…gdje si noćas ti maloljetnice
humora i smijeha glumice,
ti šminkom istupajuća ljepotice
osjetljiva nesretnice i svemirska lutalice,
da li još uvijek u samoći plačeš
i na svaki grubi pogled u sebe se uvlačiš,
jesu li te progutale oči noći
ne pustivši te od sebe proći;
da li još uvijek drhtiš strahom
da bi mogla nedovoljno dobra biti
i je li još uvijek skupljaš
sve boli svijeta
i mrziš sva svoja proživljena ljeta…?

Gdje si noćaš ti draga maloljetnice,
uplašena djevojčice?…Dođi!
Objemiti te želim tvojim ostarjelim rukama
po tim našminkanim usnama
i ogrnuti te zlatnim, zrelih godina haljinama.

/Iz zbirke - Nad obzorjem srca/

vida