HERBARIJUM  USPOMENA

 U herbarijumu uspomena

presovana sjećanja,

trakama sasušenim

na listove nevidljive pričvršćena,

vremenu prkose.

U lavandi miriše Dubrovnik,

i kudrava kosa mladića

s maturalne ekskurzije

septembra, sedamdeset i neke.

Zumbul se još uvijek plavi

kao nebo vedro

i oči tvoje

što nježnost su po meni lile.

I sad miriše suha trava.

Na njoj smo nekad ležali zagrljeni

brojali zvijezde

i mjesecu namigivali.

S ruže

latice se polako krune,

kao godine mladosti naše

i nestaju

u bezdanu nepovrata.

Samo još miris

iz herbarijuma uspomena

sjećanje mi probudi

na tebe

i ljubav

kojoj ni vrijeme ne može ništa.

Safeta Osmičić