zasvijetlilo mi se srce na obali

tišine: pablo, mirišeš li jod, vodene

žigove? smrtonosne sunčane ribe

pod kožom, svoj zdravi zanos?

natari oči sokom od maslina, s ljuskom

mjeseca, slobodom poroka! natari solju

dlanove svoje: na mekušasto obzorje

zakači svoj čamac, svoje dječje želje!

i kad budemo skuštrani jezdili vjetar,

dosađivat će nam tihi gušteri

a u slinu naših toplih riječi utkat će

malene, nerazumljive zvijezde!

Jure Drljepan (JUR)