Oprezno odmotavam omot ponedjeljka

iz crvenog mat celofana ...

Još prije nego sadržaj istražim do kraja

crveno se rastrgne kao rana.

Utorak se već u sunčevu halju ogrne,

užaren metal zagrijava.

U zaklonu topline slikam uspomene

i točim žuto vino.

Iza prve trećine smije se srijeda,

ljubičasto gleda, na lavandu miriše ...

U zagrljaju ljubičaste  narančasti cvat

mirisne plodove rađa,

već pomalo umoran, četvrtak nestrpljivo

prolazi u okus naranče.

U zeleno se budi petkovo jutro,

rađa se u mladicama i lišću,

brbori i polako rastapa

u tinkturu zelenoga čaja.

I dalje odjevena u jučerašnju boju

obuvam bijelu subotu,

ubijam sve guje i crve i kukce

koji u misli stelju smutnju.

Umorne duše i ustajalih udova

krećem putem dokolice.

Na kraju tunela mi u svim modrim nijansama

sinje žmirka nedjelja.

Jure Drljepan (JUR)