Ti znaš moje ime.
Šapućeš ga, bolestan od čežnje
I spuštaš meni u
Nemilosrdno srebrnu kosu.
Ti znaš moje ime.
Kupaš me u njegovom ehu,
Perući mi sa grudi kraste od jecaja.
Ti znaš moje ime.
Sa njim tjeraš noć
Što ti se urezala u oko,
Kao što se u mene uselio
Žubor tmine.
Ti znaš moje ime.
A ja bih tako željela
Da znaš moju priču.
Odlično upovedan razpon oz. prepad med "zunanjim", površnim poznanstvom (ne glede na to, kako dolgo se poznamo) in resničnim, pravim poznavanjem človeka in njegove duše.
Hvala!
Lijep pozdrav :-)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!