Današnji dan ću ukrasti od vremena
od tebe dragi, od sebe… od svega i svih
danas ću dignuti sidro i bojama radosti
krenuti u smiraj zaljubljenih ptica
otići ću, znaj da ću otići
ne vjeruješ mi
gledaš me smiješkom zaljubljenih usana
vjeruj mi dragi da hoću
otići ću još i dalje od zaljubljenih ptica
koje nose naša imena
otići ću u poetična prostranstva
šumećih krošnji borova i crnika
u valove mora u kojima nestaje
moje ime, moj obraz i ovaj naš dom
božanstveno gola, velika i nepregledna
u najsitnijoj čestici života
vratit ću se u lebdeći smiraj ptica
vratit ću se u otkopčane košulje juga
Vida.....jooooooooj, kakoooooo lepa!!!!!!
LP, Majda
Je to ljubezenska peesem ali poezija ki izraza čisto željo po prvobitni prostosti ...
Odvečno vprašanje. Pesem vzbudi v bralcu nekaj zatrtega, kar čaka v nas, pa se največkrat ne uresniči, ker vedno odlašamo ... Karkoli že ta pobeg, namera odhoda pomeni, se nas dotakne in se stopi z našim lastnim hrepenenjem. Močan simbol odpetih srajc juga je pika na i, ki v zaključku pesmi doseže efekt nostalgije, take, vsem poznane ...
Pesem kar kliče po prevodu!
Lp, lidija
Je to ljubezenska peesem ali poezija ki izraza čisto željo po prvobitni prostosti ...
Samo pitanje pogađa u samu srž pjesme – jer čista bezuvjetna ljubav jeste „prvobitna prostost“ . Pjesma se na zaigran pomalo dječji način igra s antagonizmom uvjetovane ego-ljubavi i bezuvjetne (božje) ljubavi , s kojom se rodi svako živo biće na zemlji. Ona je
božanstveno gola, velika i nepregledna
u najsitnijoj čestici života…
Uistinu je šteta što je mnogi odrastanjem potpuno izgubimo i zamijenimo s ego-ljubavlju koja neumorno kalkulira, kalkulira…
Ovaj antagonizam je još bolje uočljiv ako ovu pjesmu usporedimo s pjesmom Nema me više.
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/59689/nema_me_vise
Dakle – kako kaže Lidija - „Močan simbol odpetih srajc juga je pika na i,…“ je još jedna, njoj svojstvena, besprijekorna pronicljivost na kojoj joj čestitam.
Koliko god se trudila neću uspjeti s tako malo riječi sama opisati svoju pjesmu – zato se neću više truditi….
Simpatičan kostur ove stalne ljubavne nostalgije napisala sam prije mnogo godina:
Ponekad
poželim
o t i ć i…
…i od tebe
i od sebe.
Poželim,
kao tračak svjetla,
dotaknuvši
obraz nebeski,
krenuti dalje…
(Iz zbirke Tihi odjeci)
Hvala Majda i Lidija!
Lp, vida
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!