tako dobro ti stoji
kad gledaš me
onako
tad misli moje otklizaju
uskim kavezom razuma
isparim onda nehajno
kao seni dedova na oknima
ako im priljubim nos previše
tada i sve zvezde maglene
magline i svetlosne daljine
i sva ta čudesna tehnika nebesna
ne budu ništa
spram okna najdubljeg
u meni raskriljenog
dok spuštaš pogled
na mene, onako
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!