(Đorđu)
u mojim noćima stanuje
i jedno ugašeno jutro
slikom uz vrisak
kad sam te izgubila
još pamtim riječi:
nazovi me kasnije
nikad koje nije došlo
ili je
u zvijezdi koju odlažem
iznad tvojih očiju
imenujući je cvijetom
i čekajući da se javiš
obrvom neba
Ova tvoja pjesma dopala mi se tako, da sam u tvom stilu preradio jednu svoju pjesmu sa naslovom: Ko je misel kot paradižnik ( Kad je misao kao paradajz).
Nadam se, da nečeš mi zamjeriti!
Lijep pozdrav iz Velenja! Žiga Lev
A sto bi autor vise mogao i pozeljeti, nego da svojom pjesmom inspirira nekoga ...hvala Vam, ucinili ste mi cast i zadovoljstvo
Pesem, ki ne pusti zunaj. Ki zatrepeta v bralcu, da si želi, da bi se nagovorjeni prikazal kot obrv neba. Minimalistična, a močna.
Čestitke,
Ana
Hvala Ana, hvala od srca...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!