KUĆA
Kuća nas je othranila.
Kuća nas je vaspitala
i od nas ljude napravila.
Naša kuća.
Petoro nas je.
Odavno već ne pijemo mleko.
Svima nama već krv piju.
Napustili smo našu kuću -
otrovao nas je beli svet.
Niklo je pet novih kuća u dve države.
I plače naša kuća
što smo joj okrenuli leđa.
A mi: nemamo vremena.
A naša majka: ostarela i onemogla.
I kad (jednom godišnje)
odvedemo majku
da se vode sa izvora napije,
zateknemo tišinu,
grobnu tišinu -
ni trunke radosti.
A onda jedan (kojem je dano)
čuje glas onog kojeg nema:
"Ah, deco, deco,
što bar travu niste pokosili?!
Zar ovo nije vaša kuća?"
-----------------------------------------------
HIŠA
Hiša nas je vzredila.
Hiša nas je vzgojila
in iz nas naredila ljudi.
Naša hiša.
Petero nas je.
Že zdavnaj ne pijemo več mleka.
Vsem nam že pijejo kri.
Zapustili smo našo hišo -
zastrupil nas je beli svet.
Pet novih hiš je vzniknilo v dveh državah.
In naša hiša joče,
ker smo ji obrnili hrbet.
Mi pa: nimamo časa.
A naša mati: ostarela in onemogla.
In ko (enkrat letno)
odpeljemo mater
da se napije vode iz izvira
se zalotimo v tišini,
grobni tišini -
brez trohice veselja.
Nato le eden (ki mu je dano)
sliši glas tistega, ki ga ni več:
"Ah, otroci, otroci,
zakaj niste vsaj trave pokosili?!
Ali ni to vaša hiša?"