Potpuno suluda misao
prijeti razdjevičenjem
tečnosti izgrebanog oka

ako je Bog imao namjeru
da me predodredi za sutra
tebi pod noktima izraslu
ne želim biti crnilo
kojeg ćeš se stidjeti
ni sakrivena šačica
mutnih stakalaca
izbrušenih ohološću samoće
s predajom

samo rijeka ima pravo
nositi talog svih nesmotrenosti
zamičući nesvjesna
za obzor u ružinom cvatu
kojeg poznajemo ti i ja

od pamtivijeka živim
nagradama u ranama

Danja Đokić