dan kao ovaj
sasvim običan dan
u kojem je tek zraka više
mene prikazala
u tvojoj sjeni

pogled suncem
u ugrabljene ruke
što snagu skupljahu poljupcem
dok skidala sam platno nebesa
i oči od ptica
krila od zvijezda

dugmad neušivenih oblaka
da sačuvam od pada
prizor iz otajstva prividom
pogrešnog otkucaja bila
i želja što aritmično kucaše
na prozor tvoje sobe edenske

ili mi se činilo
uzalud

mjesec mlad i crven kako je
krenuo za planinu
da me pronađe tamo
gdje si o kamen objesio
sve pjesme (rijekom

što vodila je tebi)
od uspomeNE
moćno napisane

Danja Đokić