Kako li si daleko od mene,

pjesmo moja.

Ne poznajemo se više.

Raziđosmo se tiho, ne znajući.

Jednoga dana si nestala

a ja sam tijekom vremena pospremila

tvoju razbacanu postelju,

oprala i ispeglala plahte

koje si zgužvala u harmoniku

metafora i usporedbi

i ispraznila ladicu

u kojoj nisi ostavila adresu.

Kako li si daleko,

sasvim prozirna, u tebe

može svatko ući.

Kroz tebe proći.

Ostavila si mi raspršenu

stopu sadašnjosti

u kojoj lepećem

kao vampir

koji je zaboravio najaviti smrt.

Jure Drljepan (JUR)