Kad ne pada kiša

Sprema se da padne

Nikako da ugledam čempres

Sudar na autoputu

U mraku sa balkona

To je kao razbijanje jezgra atoma

Noć je

Možda zato ne vidim čempres

Osim Gogha trebao bi potražiti i Rembranta

Vidjeh ga samo jednom

U nekim farmerkama što su se sušile

Sa balkona

Vjetar je nosio nogavice

A kiša obojila zid ispod

Plavo

I dva dječja oka između rešetaka ograde

I dvije dječje ruke na rešetkama ograde

Fleka sirotinjskog djetinjstva

Veliki gradovi puni zalutalih fesova i mahrama

Imena što se ne rimuju sa čempresima

Možda njihova sudbina

Ali za to kiša nema vremena

Čekala je dovoljno dugo

Vjetar

Autoputove utapa u Sjeverno ledeno more

Na razglednicama to izgleda kao krvotok kompjutera

Izbliza je to osvijetljena pustinja

Beduini na biciklima

Fesovi i mahrame zalutali bojama

Stvorenje pod burkom

Burka slijepljena kišom za tijelo

Pored nje djevojka sa željezom u ustima

Polugola

Zbog kiše su grudi stvorenja izazovnije

Nigdje čepresa

Mada znam da nešto drhti

Kao svjetla autoputa noću

Sa balkona

Drhti i ne prestaje odlaziti

Edin