Od megalitskih malteških svetišta do Spilje ukazanja,
dorskih i jonskih hramova, sinagoga, crkvi i džamija
od Fatime do Komušine, Zaragoza i Olova
uvijek iznova na koljenima
i Gospa La Vang i gospođica Vjera i
trbušna plesačica Mira i slijepa Al Kadira i ja
i sto miliona žena prije i poslije Njega,
bi dale sva kraljevstva i oba oka
da nikad ne vidimo muku svoga sina.
Bog nije majka, sin je,
što leži u njenom krilu
i ne osjeća ništa.
Milion majki se nije oprostilo od svog sina,
deset miliona majki još ih traži po ratištima,
sto miliona majki s krunicama, s ružama, sa svijećama
od Fatime do Komušine, Zaragoza i Olova
uvijek iznova na koljenima
mole za spas svoga sina
Pesem, ki je (zova in vse bolj) aktualna. Ob kateri se matere v skrajnem trpljenju vprašajo, čemu so sploh rodile. Žalosten sprevod, ki bi se moral končati že v prejšnjem tisočletju. Učinkovita pesem, tudi izbor besed, naraščanje in turobnost, vse poudari vsebinski naboj pesmi.
Lp, Ana
... verujem u ljude
i da problem je premostiv.
U redu će sve da bude
Bog je dobar, i milostiv.
(M.J.M.)
Prekrasna pesma, Dado.
Pozdrav, Maki
Posebna.
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!