
ISPOD NJENE KUĆE
Kao pokušaj da se objasni miris kahve iz žrvnja*
Zbog kojeg se mahala budila u predvečerje
Njena bezbrižna predanost u ispruženim kažiprstima
U avliji za astalom**
Sa kojima je sva nepodobna zrna odvajala
Kao da vaške u dječijim glavama čisti
Miris pečene kahve dok žrvanj na vatri okreče
Pjesmom iz-tiha*** na pendžer nalakćena uzdisanja
A briga se kao lična karta oprana u veš-mašini skupi
(Jebati-je, dobiću drugu!)
Pa je do sutra i smiješna i nevažna
Kao smisao u salveti zamotanog malo šećera
Kad na kahvu kreneš ničim nepozvan
Tako bi zamirisao bagrem ispod njene kuće
*Žrvanj - u njemu se pekla kahva, sirova, na vatri, na ognjištu, i zavijala mahalom kao sirena
**Astal - naravno stol, mada se astal , bar u mom dijelu Bosne, nalazio uvijek napolju, poljski stol, u kući je bila sofra
***Iz-tiha -jedna sevdalinka kaže „iz tiha me glava boli“, u ovoj pjesmi je iz tiha(zapravo bi pravilno bilo napisati „istiha“)- podmuklo, zlobno; pjevati „istiha“ je pjevati iz dubine, ono "tiho" je preduslov da pjevaš sa osjećajem
Dragocena slika, najbrž ena tistih, ki se ti zapečatijo z vonji, besedami, pogledi in predmeti vred za zmeraj v ranem otroštvu. Ki pravzaprav ne želi povedati zgodbe same (čeprav jo tudi), ampak "se napiše", da se bralci potunkamo v lastne spomine, da jih pesem skoraj senzorično prebudi. Pri nas je podoben spomin na cikorjo, ampak pesem deluje tudi tu! In še tole: zabavna se mi zdi primerjava med trebljenjem zrn in uši na otroški glavi ;-) Hvala tudi za razlago besed.
Lp, Ana
Hvala Ana na komentaru i...iznenadujes me nekad, zbilja. Upravo mi jedan kolega pjesnik rekao da je ovo najbosanskija od svih bosanskih pjesama koje je citao a i pored toga, i naseg razilazenja u kulturama i jeziku ti uspijevas da osjetis. BRAVO!
Mada nije u pitanju neko sjecanje iz djetinjstva niti "tga za jug", i to sad nije ni bitno, u tvom se komentaru, i pri upotrebi tog pojma "senzoricno" krije izvrsno uho. Cestitam, ili sto bi Andric rekao (opet taj Andric) "slusanje je vaznije od razumjevanja".
Pozdrav i hvala
Ana , ako mozes, jer ja ne mogu, dodaj jos ovo objasnjenje ispod pjesme. Hvala!
skupljena lična karta – u bivšoj nam zajedničkoj državi lične karte su bile u obliku knjižice koja je imala nekakve braonkaste, baršunaste korice; ako bi, a dešavalo se često da je zaboraviš u zadnjem džepu hlača ili u džepu od košulje, završila u mašini za pranje veša, njene korice bi se smanjivale na četvrtinu od uobičajene veličine; smiješan prizor je bila ta „skupljena“ lična karta, minijatura koja je zadržala sve svoje osnovne osobine u potpunosti pa su se slova SFRJ i LIČNA KARTA još uvijek vrlo dobro bjelinom nazirala na tamnoj površini ali…sve umanjeno za četiri puta; tipičan doživljaj prosječnog mladog bosanca u automobilu tih, SFRJ, godina- policijska kontrola koja traži vozačku dozvolu i ličnu kartu, potom policajac sa tvojim dokumentima u ruci kad spušta glavu do stakla automobila i kaže: „I moja stara (majka) je moju ličnu već tri puta oprala. Doviđenja i prijatno.“
Lokativ, to je pa že anekdota - živo in živahno napisana - zato dvomim, da bi delovala dobro kot opomba. Svetujem, da jo pustiva tukaj ali pa napišemo skoncnetrirano, npr.:
skupljena lična karta - u času SFRJ, četiri puta umanjena zbog pranja
In imaš še nov izziv, da napišeš odo tej osebni izkaznici ;-))
Lp, Ana
Ne, neka drugi pise poeme staroj SFRJ, previse je krvav bio nas rastanak da bi imalo ikakvog smisla. Bar za mane.
U pravu si za ovo Licnu kartu, ali kontam da ako neko i zeli da zna vidjece iz ove nase prepiske u cemu je stvar, pa i ne treba onda.
Hvala Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Edin
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!