Onaj prst što čeka na orozu,
oko koje vreba senku u vrbaku.
Nos strpljivo prati znoj u mraku,
život je za smrt uvek na oprezu.
Nikad ne pitaj koga vreba,
čija krv mu za mladost treba,
ti, voljena, retka zveri.
Celje, 22.5.2012
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Radmanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!