Imao sam ti mnogo toga reči
O ženi
O putovima
O ženi na raskrsnici
O žuljevima
Što se na isti kamen istom nevjericom spotaknu
Sa istim obećanjem sebi
U zvjezdanim pogledima
Da neće nikad više
A vidim ruke su ti oble od grčenja
I koračaš pogurenom sjenkom ovisnika
O susretima
I ćutim da te oćutim
Drugačije ne progovara prepoznavanje
Do pogledom što otpraća putnika
Kao da dio sebe na put šalje
Ako mi putem na stope nabasaš
Utabaj ih koracima
Neka trag ostane vidljiv
Povratnicima
Je razpotje res razpotje, če se vračaš v prehajanje istega kroga do žuljev? Če si odvisnik, če ne moreš brez ... česa? Je uteha v dvojini, ko po istih stopinjah hodi tisti/-a, ki nas žene v take neskončne kroge skupaj z upanjem? Pesem odpira vrsto (tudi retoričnih) vprašanj in sointerpretacij. Čestitke, Lokativ.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!