jednog jutra sunce
zahvati okna
sivih zgrada,
jablanov vrh
naspram ograda,
vlažnu njušku
zlatnog retrivera
što s rezignacijom dopušta
ovu sjajnu informaciju.
dok ispušta
vrelinu nad grmom dojcije,
telom trlja šugavo lišće,
mirise,
smolu.
vrpoljenjem otera
živuću populaciju
buva,
krpelja i
dalje otšeta.
* Naslov: stih Ivana V. Lalića
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!