Kriva sam istine i tog se ne kajem,
kriva sam koliko god mogu biti,
mogu svima vama da gledam u oči,
dok ti, ti ili ti znam, da češ jih zatvoriti.
Kriva sam poštenja i nije mi krivo,
kriva sam, vikat ču na sav mili glas,
kad dodje nam kraj i sudnji dan,
meni nebesa, a vam nema spas.
Kriva sam ljubavi i mogu da volim,
kriva sam i priznajem to,
kriva sam dobrog srca i vrele krvi,
a medju vama to redko ko da je doživeo.
Kriva sam osmeha na licu,
optimizma i pametne glave,
kriva sam što umem, da mislim,
i što sam pameti zdrave.
Kriva sam što znam da živim,
krivite me koliko vam drago,
ja umem da pjevam i da se veselim,
i od ničega i nikoga ja ne treperim.
E pa sad kad priznala sam,
osudite me kako vam volja.
milosti znam neče mi biti,
jer moje sudije o životu ne znaju presuditi.
Kad zatvorim oči, odem sa sveta,
nek na kamenu mome piše:
bila je kriva radosti života,
bila je kriva…a nema je više.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mala Lady
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!