Kad odrastem,

Tvoje me tuge neće podsjećati na našu sreću.

Ostavit' ću te da odtuguješ.

Neću se voljom mješati u tvoja odrastanja.

Sjediću pored tebe i ćutiti,

Ćutiti oštrinu izdaha što ga otkucava sat.

Kad odrastem biću pjesnik.

Srtpljivo ću biti na odstojanju od nemoći.

Ostavit' ću ti tvoj prostor za plač.

Tvoj zrak gust nepomirenjima

Neću oskvrnuti sjećanjima na nas.

Na nas sretne.

Kad odrastem,

Ako ikad odrastem,

Tvoje ću tuge ostaviti tebi.

Pokušat' ću biti vrijedan utjehe,

Neprimjetljiv u slušanju,

Nećujan kao glas.

Ničim ti neću unesrećiti tugu,

Ničim  u čemu previše ima nas.

Kad odrastem biću pjesnik.

Tvoj pjesnik.

Edin