Znam da je volia more
da je kuša blato i znoj
da je majku bilu sanja
Palestinu boson nogon proša
u zagrljaj Boga.
Znao je plakat ko kiša,
glatko pogodit sunce
i nevinost u istom času,
izludit bando kriminalca,
pokosit travu đavolu,
kobna mu raskrsnica s Judom…
U dalekoj zemlji bliskog otoka
kad su pisme u naroda viorile
mučia se čovik na križ
krvaria tilom ispred zla
da bi život poklonia svitu
budeči nadu i svitlo
s dušom netaknutom,
božji dar generacijama.
Edi Sorić