letim do nedostižnih visina,
visoko među zvijezdama,
da nađem mir, da nađem sna,
tamo gdje... Tamo gdje...Tamo gdje...

Kupam se u kadu,
u rukama držim C.D.-a Olivera.
Prva pjesma : Skalinada...
Ne vidim tu ništa sporno,
rekli bi naši političari,
i ja sam pao sa skaline
pa nisam o tome stvoria pjesmu.

Druga : Malinkonija, prekrasna balada...
Zaspa sam u kadu kao da je bila zadnja,
i kad se probudia več je bila ona šesta
svirala je karoca rano u veče,
u francuskom gradiču okupan kišom i recesijom,
no nema zime dok Oliverova karoca gre.
Kraj pjesme.

Znate kako brzo prolete pjesme,
isto tako odlaze nam eure i kune,
a vitar puše.................................

Počinje Romanca, podsječa me na mojoj pismi
i ljubavi bez mire sa Severinom.
To je zakon, što si steka rukom,
zakon ti vrača nogom u guzicu.
Onda kao primjer odjednom zasvira Mižerija :
"Miruj, miruj, pismo moja,
Ti jedina znaš kako boli lipota !!"

Oprosti mi pape, odnosno Olivere,
proša sam put do beskraja i ovo ne mogu slušat !
Nisam više žedan žutog lišče ljubavi
a i brate mili moram ti nešto reč :
Tvoja Nadalina zamuti pamet svima !

Letim do nedostižnih visina,
moj galebe.