Uveče snove
pod jastuk guraš,
prijateljice moja.
Ja svoje
pod kapke skrivam.
Pa kad zažmurim,
snažno, sa treskom
nestane mrak.
A kad zorom
namignem na oblak,
spremna kao i uvek
da ih, sirotane, tražim
cipelice moje
na policu skoče.
Zabrinute kažu:
Ne bi, one,
da se sa mnom
gudurama veru.
жута стазица -
црвене ципелице
путоказ за Оз
Није хаику, ал' ни одолети лако није твојој песми. :)
Nije haiku, ali nalik mu ;)
Hvala, Miro!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!