kad si došao

ona je smiješno

mrštila obrve

srušena

u bijeloplastičnu stolicu

stolica je bila jednaka stolici

bile su nanizane

kao cvjetovi mirisnih đurđica

na zeleno metalno stablo

ne znaš što je mislila

kad je obezvrijedila čuvstva

strast je nazvala ljubavlju

žalost je nazvala gnjevom

gnjev je nazvala potištenošću

a strah je nazvala veseljem  

staklena krila vrata

su ti se

lepršajuće

mehanički

uljudno

sklonila

bijela plastika

nju je grlila

svu težinu

je urušila u sebe

čemerna i namrštena

gledala je kroz prljavo staklo

ne znaš što joj je bilo

sekundu je nazvala stoljećem

godinu je nazvala danom

dan je nazvala satom

sat je nazvala minutom

a minut je nazvala životom

plavokosa

je mirisala na zumbule

na cvjetove

voštane kao njeno pepeljasto lice  

primakao si se bliže k njoj

skoro ste se doticali

a bili ste svjetlosne godine daleko

Jure Drljepan (JUR)