I.
Sunce je svjetlo istražitelja
čije lice ne vidimo

zbog svjetlosti.
Neki mu kažu Bog. Mi ne.
Za nas je kao i svi despoti ove zemlje:
jadan i nesretan.

II.
Dao nam je riječi
da se s njima mučimo i trpimo.
Ali uskoro smo u njima otkrili igru
i pjevanje; počeli smo se kreveljiti
i blebetati do beskraja.
Zatim smo počeli graditi nekakvu kulu;
tada je naime sav svijet govorio jednim jezikom

i ta kula je bio njegov bogohulni plod.

III.
Ali naš govor
ga je jako razljutio
pa nam je odgovorio vihorom.

IV.
Zatim je zavladala tišina.

V.
S vremenom smo se zasitili
božje šutnje - to zlato nam je
tisućljećima stvaralo grčeve u trbuhu;
počeli smo krčati i povraćati i proklinjati
njegovo ime.

VI.
Naša molitva postade

u mrtvo nebo bačen kamen.
A ciljali smo visoko u tišinu bez dna.
Molili smo i molili
i na kraju ubili Boga.

Jure Drljepan (JUR)