Septembar je mirisao na južni vetar;
južni vetar je mirisao tobom...
Ne sećam se mirisa kafe,
nisu mi jasne slike ulicâ,
ni da li je počelo opadati lišće;
i Pesnika* sam gledao kroz maglu.
Sve je bilo u tvojoj senci.
Doletela si nepozvana
i ugnezdila se u srcu.
(O, kako svet laže da je
nezvanom gostu mesto za vratima.)
O, Nesanice!,
Moram te povući za uvce...
Ne, neću te gricnuti,
samo povući, onako malo, nežno,
da shvatiš da mi nije svejedno,
da nisam ravnodušan.
Onda ću te uzeti za ruku
i izvesti iz sna.
Promeniću ti ime.
___________________________________
* V Ljubljani tako rečemo spomeniku Franceta Prešerna
Poslano:
27. 02. 2012 ob 08:29
Spremenjeno:
27. 02. 2012 ob 19:04
Lepo. I ko bi mogao ostati ravnodušan prema našim noćnim drugaricama?
Pozdrav,
Jagoda
Poslano:
27. 02. 2012 ob 10:48
Spremenjeno:
19. 03. 2012 ob 19:02
Da, da... Zaista je teško... I, zašto nas muče?
Maki
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: MAKI
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!