I dok te gledam,

ti se samo smiješ.

Hvataš mi ruku,

rijećima me griješ.

A tako sam tiha,

plašna i sama,

ti ne znaš, da budi

se rana starih dana.

Zar ćeš kao jesen,

da pređeš u zimu?

Izgubiš se na putu

i obučeš u tišinu?

A ti se samo smiješ,

rijećima  me griješ,

hvataš mi ruku

i škakljiš po struku.  

PS: To je SOS, Hoće li on ikada progovoriti? :)

Mavrica_