Forum

PREVOD: Dusann: MJESTO KOJE SU ZAOBIŠLI BEGOVI

KRAJ KI SO GA BEGI OBŠLI

 

 

kadar razmišljam o Kladuši me popade strah

in hkrati melanholično vzdušje

spomnim se ko sem bil otrok

spomnim se

posedanja ob leščerbi in smehu

ob marnjah mož s kopico poslušajočih otrok

spomnim se

brcanja žoge iz cunj ob mlinu

in hkrati nepopisno lahkotno dojemanje

življenja

uboja ali prevare

(kot nekaj samoumevnega)

streljanja s pištolo kot na divjem zahodu

pretepanje žena kot vsakodnevno opravilo

kot luščenje fižola

 

spomnim se Babe ko je bil še direktor male zadruge

tak majhen možicelj ki je govoril zagrebško hrvaščino

zelo inteligenten in rad se je pogovarjal z menoj

(nekoč mi je kupil veliko čokolado)

v tem zakotnem kraju ki ga Sarajevo ni hotelo poznati

tu kjer niso imeli ne solidne bolnice ne spodobne džamije

kjer se niso pisali  ne Mulahasanovići ne Mulahasanefendići

v kraju

ki so ga Begi obšli

 

vse je raslo in se razvijalo s presunljivo hitrostjo

in z njimi Babo

(ni mi več kupil čokolado)

ljudje niso bili več brez služb

in otroci se niso več igrali z žogo iz cunj

(zamenjale so jih tiste prave)

marnje in smeh so se utišale

pri »Ljuti kobri« že dolgo ni bilo uboja

in ženske so se emancipirale

izginjale so leščerbe ki so jih zamenjala žarnice

dobili so spodobno džamijo in bolnico

a kot da jih je prehitel čas

ki ga niso ujeli

v kraju

ki so ga Begi obšli

 

*Beg: vodja, turški gospod, aristokrat

*Babo: vodja, oče, gospod, vzdevek politika in gospodarstvenika Fikreta Abdića 

 

 

MJESTO KOJE SU ZAOBIŠLI BEGOVI

 

kad razmišljam o Kladuši hvata me strah

i istovremeno neka melankolija

sjećam se dok sam bio dijete

sjećam se

sijela uz petrolejku i smijeha

uz naklapanje muškaraca s hrpom razabirajuće dječurlije

sjećam se

šutanja čaraparske lopte kraj mlina

uz neopisivo jednostavno shvaćanje

života

ubistva ili prevare

(kao nečeg samorazumljivog)

pucanja iz pištolja kao na divljem zapadu

svakodnevnog prebijanja žena kao redovnog posla

poput mlaćenja suhih mahuna

 

sjećam se Babe dok je još bio direktor male zadruge

onako niži muškarac koji je govorio zagrebačkim hrvatskim

veoma inteligentan i volio je razgovarati sa mnom

(jednom mi je kupio veliku čokoladu)

u tom zabačenom kraju koje Sarajevo nije htjelo poznavati

u tom kraju gdje nije bilo solidne bolnice ni primjerne džamije

gdje nije bilo prezimena Mulahasanović ni Mulahasanefendić

u tom mjestu

koje su begovi zaobišli

 

sve je raslo i razvijalo se s nevjerojatnom brzinom

pa i Babo

(nije mi više kupio čokoladu)

ljudi više nisu bili besposleni

i djeca se nisu više igrala čaraparskim loptama

(zamijenile su ih one prave)

naklapanje i smijeh su utihnuli

u „Ljutoj Kobri“ odavno već nisu nikog ubili

i žene su se emancipirale

nestale su petrolejke koje su nadomjestile sijalice

izgradili su primjernu džamiju i bolnicu

a kao da ih je prestiglo vrijeme

koje onda nisu uhvatili

u mjestu

koje su begovi zaobišli

 

Komentiranje je zaprto!