Svjetlost je zimi zavjesa što pada.

Prostor ima najniži otklon blagosti.

Suši se kao narančina kora.

Vrijeme se k tlu stisne.

Nekako sam krhka.

Od savijanja sam postala poklon posuda

za točenje radosnih kaplji

koje škrto odmjerene stižu

iz ljuljuškavih zvukova dječjih usta

ili kucaju iza prozora

nerascvjetanog obzorja.

Ponekad su tu,

u milosti kratkozvučnih akorda,

ukapane u duplo dno.

Zima je vrijeme zapečeno u staklani.

Do izniklog korijena zraka je daleko.

Jure Drljepan (JUR)