vrijeme je od iskrenosti

i evo ovako počinjem

(nešto u povjerenju)

reći ću ti

niti ne slutiš

sve moje osjenčeno je

bliskošću od prije

poznaju me svi golubovi

sa trgova iz kvarta

jer im kradem mrvice

drugujući sa prosjacima

što me jedini razumiju

pogled i naklon za riječ

udjeljenu istinom

plaćaju mi

dvadeset pet ubogih

osmijehom

pjevajući u glas istu ariju

iz čovječe ne ljuti se

dok rasprskava se šestica

jedini zvanični dobitak

završavam i sama

sebe osmijehom

crtam danas

za mirenje sa istinom

riječi od riječi

odbijaju se zauvijek

do šutnje

na kraju

prosto im bilo

Danja Đokić